Dorotea Šušak

DOROTEA ŠUŠAK

Nakon triju razreda provedenih u V. gimnaziji, odlučila sam se preseliti i finalizirati svoje srednjoškolsko obrazovanje u Općoj privatnoj gimnaziji. Baveći se u to vrijeme natjecateljskim i istraživačkim radom i to prvenstveno u području biologije, OPG je bio prostor koji me  svesrdno prihvatio (uključujući sve njegove nastavnike i djelatnike) i pružio mi prostor realizacije vlastitih interesa. Škola je postala suradnikom umjesto protivnikom te je na taj način za mene označavala početak slobodnijeg i ugodnijeg bavljenja vlastitim znanjem, vještinama te ukupno govoreći obrazovanjem.

Smatram kako sam se relativno rano vrijednosno formirala te sam tim završnim dijelom svoga školovanja samo potvrÐivala i razvijala svoja uvjerenja. Kao najvažniju pouku i prednost iz datoga razdoblja  svakako bih izdvojila spoznaju o nužnosti beskompromisne, ustrajne i neotudive borbe za slobodom i slobodnim razmišljanjem. Bunt je nužna klica transformacije za mladog čovjeka. Dapače, rekla bih kako se treba bojati mladih koji bespogovorno slijede one koji im prethode barem ne propitkujući ili pak i posve odbacujući.

Osim što je preseljenje u OPG aktualiziralo moj žar prema društveno-povijesnim istraživanjima za koje je potpora bio i moj sjajni razrednik prof. Marijan Gorečan, razdoblje koja sam provela u Općoj privatnoj gimnaziji za mene je bilo formativno i jer je reaktualiziralo moju ljubav prema književnosti, a koju sam sa sobom nosila još od ranih razreda osnovne škole te je bivala suspregnutom sve do tada. Profesorica hrvatskoga jezika i književnosti, prof. Lada Rutić, osoba je kojoj mogu biti doživotno zahvalna jer je svojim načinom i stilom predavanja, ali i specifikumom vlastitog temperamenta i afektivnosti, povratila moju ljubav u književnost. Razlog je to i zbog kojeg sam upravo finalizirala svoje preddiplomsko obrazovanje na odsjeku dramaturgije Akademije dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu te sam  dobar dio svog privatnog i profesionalnog života odlučila posvetiti pisanju dramske i prozne književnosti te poezije, kao i teorijskim bavljenjem dramskom književnošću te izvedbenim umjetnostima. Uz dramaturgiju sam odmah nakon srednje škole upisala i studij prava na Pravnom fakultetu.

U protekle tri godine visokoškolskog obrazovanja realizirala sam mnoge stvari koje su mi silno važne. Objavljivana mi je poezija, izvoÐeni su moji dramski tekstovi, izdala sam knjigu u koautorstvu, pisala sam te objavljivala znanstvene radove… Međutim, ne smatram kako je uspješnost na takav način moguće ili potrebno kvantificirati. Utoliko svojim najvećim uspjehom smatram sustavan rad i ustrajnost te poigravanje s obrazovnim mogućnostima i širinama koje samostalno krčim. Istaknula bih i vlastiti aktivistički angažman poglavito u polju socijalnih te općeobrazovnih politika i pitanja koja uključuju mlade, kao i sve one koji se nalaze na putu odgoja i obrazovanja.. Obrazovanje kao i koncept ideje usvajanja znanja i vještina te njegovi pedagoško-provedbeni mehanizmi  moji su bliski i iznimno važni interesi.

Moj primaran interes jest umjetnost utoliko planiram i u budućnosti posvetiti se istraživačkom i stvaralačkom radu, prije svega pisanju te kazalištu kao takvom. Bavim se i glazbom te to također čini jedno od žarišta mojih interesa. Voljela bih nakon diplomskog obrazovanja steći i doktorat iz spomenutog područja, a razmišljam i o upisivanju još jednog studijskog usmjerenja.

Koju bi misao/poruku podijelio s našim učenicima?

Ukoliko se sačuvamo od gordosti i nezgrapnosti, a pritom odlučno krčimo vlastiti put mogli bismo postati ljudi kakvih se nećemo morati sramiti jednoga dana. Pokušavajte, griješite, ponavljajte, prepravljajte, bunite se, transfomirajte, ne

odustajte! Budite čovjek i prijatelj jedan/na drugome/oj. U ljudskosti i prijateljstvu pak nemojte griješiti jer se oni ne mogu popravljati ili ponavljati na idućem roku za razliku od testova, popravnih ili mature.

“…Stojimo čovjek protiv čovjeka, u znanju da svi smo bolji, meÐusobni, svi skupa tmuša,  a naša krv, i poraz svih nas, u klanju, opet je samo jedna historija duša…”

Tin Ujević; Pobratimstvo lica u svemiru