Valentin Stuhne

Valentin Stuhne

Prva gimnazijska uspomena je školski bend. Puno smo zabavnih sati proveli zajedno i imali priliku nastupati na više pozornica. Za mlade  nadobudne „glazbenike“ tako nešto bilo zbilja super.

Kada pogledam natrag, jedna od prednosti bila je izvrsna pripremljenost za državnu maturu, puno smo vremena posvetili upravo tome. Drugo, što se tiče vrjednota, pojedini profesori su me – bilo svojim primjerom, strašću za predmet koji predaju ili svojim znanjem – inspirirali u mojim daljnjim akademskim nastojanjima.

Nakon gimnazije odmah sam upisao jednopredmetnu filozofiju na FFDI-u (sadašnji FFRZ). Gdje  sam završio preddiplomski i diplomski studij filozofije. Nastavio sam u istom smjeru na Sveučilištu u Innsbrucku, upisao sam doktorski studij i postao članom istraživačke grupe u domeni analitičke filozofije religije.

U akademskom smislu  zasada sam najviše ponosan na Rektorovu nagradu koju sam dobio u akademskoj godini 2015./16. na temu filozofije vremena.

Nadam se karijeri u znanosti. Idealno bi bilo predavati na fakultetu, izdavati članke i knjige itd.

Od gimnazijalca se zapravo strašno puno očekuje, u godinama gdje ne znaš ni gdje ti je glava moraš napraviti iznimno važne odluke  koje će se duboko odraziti na ostatak života. Nemam tajnu o tome kako usuglasiti potrebu za avanturom, druženjem i slobodom s obavezama discipliniranog učenja. Ni meni to nije dobro išlo. Ipak, čini mi se da, kadgod sam iskreno slušao savjete svojih profesora, nisam požalio i pomoglo mi je.