Maturanti – generacija 2014.-2018.

(suprotno uvriježenom mišljenju, nakon što se svjetla pogase život u školici ne prestaje…štoviše. Na dnu hodnika jasno se čuje kako Netko privlači stolac. Jedva čujnim glasom kao da nekome diktira)

Pamtim to kao da je bilo danas, brat i sestra Brtka se upisali kod nas. U ruci im pokal, oko vrata medalja s prvenstva.

Budući da su bili zaokupljeni plesom, akrobatskim razumije se, njihove su stranice u dnevniku ostale prazne.

Zapuhali su sjeverni vjetrovi, zavladala je studen u razredu. Prođe tjedan, prođu dva i opravdano sam se zabrinula, svi imenici spremni za još jedan ponedjeljak, samo jedan čuči na ormaru, krivi se pod teretom neispisanih listova. Otišao je i posljednji iz tog razreda, Vito-izdajica.

…i tako jednom jedne strašne noći, u školici u samoći, čitah plave prašne knjige koje stare đake skriše. Odjednom mi na um pao divan španjolski Bilbao i obuze me grozna sjeta jer je pred kraj prošlog ljeta, nakon povratka s puta hrabro odlučio da ode mali Vito do slobode. No, kako sam mu zapravo silno nedostajala, a i da ne bi slučajno tamo negdje pao, na moja je vrata zakucao. Vratilo se DITE!!!! I prešlo u legendu.

Ubrzo se čulo Dobar dan, Budimir je osvojio 1. mjesto u imeniku. I tu je poziciju zadržao do danas. I još jedno prvo mjesto drži, ono u natjecanju Kako izmamiti osmjeh mrzovoljnoj osobi.

Zatim utrčava Nakić, nadasve inteligentan igrač koji osvaja šarmom, osobito u onom periodu kada se nije mogao odlučiti, govoriti dalmatinsko-vlajskim ili kao dečko s Ravnica. Vješt razredni asistent, svaka mu lopta ima oči. Neprocjenjivo!

U tom prijelaznom roku, Zucker kommt zuletzt, pridružila se i Leica. Nevjerojatno malo biće, istovremeno umiljata i goropadna, mirna i hirovita..u svakom slučaju 2u1. Pa, i ova velika Lea bi joj se isto čudila! ..mada njen strelovit pogled i danas pogađa u sridu. Kako bi se princeza imala s kime igrati, poželjela je prijateljicu. I došla je draga, mila, lijepa, pametna Mia. Mia koja je pripitomila razred. Djevojka s najljepšim osmjehom i najružnijim rukopisom. A da dama ne bi bila sama na začelju imenika, potpisuju Šeba i Šimić. Onomad pravi A je TO! Šebicki zbunjen, češće crven u licu i u nedoumici, Šime vazda u zavojima. Pa i sada. No, prevarili biste se, stasali su u dvojicu velikih kavalira. Priča se da su sudjelovali u sitnonoćnom dreger okršaju i da su se namučili za prvo mjesto…Moj naklon!

Umalo se pročulo da su sjajna ekipa pa su im se još neki sjajni pridružili.

Hrala i Mamić, nove sive stanice, i to kakve, nove fore, novi smjehovi i novi svjetovi. Ne znam jel samo zbog njih dvoje, ali su ocjene u imeniku svima bile bolje. Treba se u ovom svijetu usuditi nametnuti radom i bistrinom.

U taj se posljednji vagon ukrcava Zrinka. Osvaja svakoga svojom neposrednošću, mahanjem rukama i najtoplijim očima.

I kad sam mislila da je imenik zaključen, eto Majnarića. “Oprostite, mogu li ući?”

“Naravno, taman je ostalo još jedno mjesto. Upravo za Tebe.”

Sad su tek kompletni, kao špil od karata, onaj koji dobro leži u ruci.

Izmjenjivali su se kraljevi i razredne dame, pao bi pokoji as iz rukava pa i kec na desetku…

Ali zapamtite, špil bez makar jedne karte ne igra!

 

Vaša Zbornica

p.s. Postoji još jedna osoba koja za 4a kaže MOJ razred. Vrlo toplo, odano i s puno ljubavi. Ako znate tko je Ona, kažite mi, nema je u imeniku…

(Dok se oprašta s još jednim 4a, Zbornica više za sebe pjevuši I would rather go blind than to see you walk away from me)